Goran Milić: Tajna našeg (ne)uspjeha
Od G.M uvijek se može nešto pametno čuti i naučiti. Sigurno će vas zaintrigirati i ovo njegovo razmišljanje o mogućim uzrocima neefikasnosti našeg društva u odnosu na neka zapadna poput švicarskog, danskog ili norveškog.
Uz advent - ususret Božiću
Obrana Slobodana Praljka na Haaškom sudu
...Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti: Pa postane moguće ono što nije bilo moguće, Pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, Pa moć da se nešto učini postane zamjena za želju ili htijenje, Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila.. (Ovako je izgledala sjajna, sokratovska obrana generala Praljka u ožujku 2011., nažalost neuspješna. Bezdušnim, beskrupuloznim, bezosjećajnim sucima niti gole činjenice nisu bile dovoljne. Jednako je bilo i na ponovljenom suđenju pred Žalbenim vijećem. Potvrđena mu je prvostupanjska presuda - 20 godina robije za sudjelovanje u udruženom zajedničkom pothvatu (UZP). Uvjeren da nije kriv, kako se branio tako je i završio - sokratovski, viteški: popio je smrtonosni otrov i otišao iz ovog zagađenog svijeta s riječima: Slobodan Praljak nije zločinac! S prijezirom odbacujem vaše optužbe. Molimo se za njegovu dušu jer nas je neizmjerno zadužio. ...Ur)
Gvozdansko - hrvatski Alamo
Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)
Vukovarski heroji
...Virimo mi kao dva miša iz malog rova i čekamo zlotvore da priđu bliže. Bosanac vadi osu, stavlja je na rame i počinje nišaniti. Ja stišćem papovku usmjerenu na tatu svih tenkova i Bosanac poviče glasno: „Obojica u osamdesetčetvorku, njega moramo prvo uništiti“. Klimnem glavom ne prestajući pratiti tenk kroz podignuti nišan. „Još ne. Još ne. Sada!“...